Vrh
 

Blog

Šta roditelji treba da znaju o igri?

Igra je sastavni deo spontane dečije aktivnosti. Jedna je od glavnih preduslova za početak sazrevanja deteta u psihofizičkim i socijalnim sferama i predstavlja osnovno sredstvo pomoću kojeg dete dolazi do ostvarenja svojih ciljeva. Kroz igru dete razvija i zadovoljava svoju radoznalost, opažanje, pažnju, pamćenje kao i sveukupni fizički potencijal. Deca treba brzo da se snalaze u novim situacijama, da brzo reaguju, smisle postupak, reše problem. Dete u igri pamti pravila, reči, mora da sasluša objašnjenje, da obrati pažnju na signale, prostor, gde treba da se zaustavi, da u pravo vreme reaguje, da ne zakasni ili pogreši u hvatanju rekvizita. Kroz razne tipove igara dete se priprema za uloge u stvarnim ljudskim odnosima bilo da je reč o vršnjacima ili odraslima.

Funkcionalna igra

Najizraženija je u prvoj godini života. Podrazumeva korišćenje funkcionalnih igračaka koje su u skladu sa uzrastom deteta. Pored funkcionalnih igračaka, možemo se koristiti igrama u kojima je dete fizički aktivno. Neke od najjednostavnih funkcionalnih igara su igre sa loptom, igre ispred ogledala, poligoni, klackanje, provlačenje, korišćenje olovke, hvatanje, opipavanje različitih tekstura… Kod dece sa razvojnim poremećajima često se dešava da  funkcionalna igra izostaje pa je neophodno stimulisati je kroz imitaciju.

Imaginarna igra

Razvija se do pete godine. U ovom periodu dete može da uviđa odnose, sličnosti i razlike među predmetima, razvija praksične sposobnosti na koji način nešto može da koristi i time obogaćuje svoju imaginarnu igru. Jedan predmet može imati više funkcija npr. stolica može predstavljati konjića ili neko prevozno sredstvo.  U ovakvim igrama deca već ispoljavaju potrebu da preuzmu različite uloge npr. uloga mame, tate, doktora, učiteljice, što je pokazatelj višeg nivoa funkcionisanja kognitivnog razvoja.

Stvaralačka igra

Posle faze imaginarne igre sledi faza stvaralačkih igara. U takve igre ubrajaju se igre peskom, plastelinom, drvetom, kredom. Kako proces stvaralačke igre teče, tako dete ima sve jasniju predstavu šta će biti krajnji proizvod njegove igre pa tako pravi kolače od blata, dvorac od peska, kuću od kocaka i sl.

Način na koji možete stimulisati kognitivni i govorno jezički razvoj jeste da se što češće uključujete u aktivnosti sa detetom, insistirajući na objašnjavanju kako, zašto i na koji način dete nešto radi u igri.
Pored stimulacije kognitivnog i jezičkog razvoja kroz igru se stimuliše motorni razvoj,
senzorika, emocionalni razvoj, socijalizacija.

 

 

Dete kroz igru saznaje ne samo o svetu oko sebe, već i o sebi i svojim sposobnostima i mogućnostima. Dete kada je samo ne može pravilno da proceni svoje mogućnosti i sposobnosti, pa je neophodno usmeravanje i igra sa vršnjacima. Posmatranjem deteta u igri saznajemo više o njegovoj zrelosti. Pa kao takva, ima i dijagnostički značaj. Ukoliko ne postoje elementi pre svega fukcionalne igre to može biti pokazatelj odstupanja od urednog razvoja deteta.

Literatura:
Tešović, M., Bogavac, I., Jeličić, Lj. (2019). Rana stimulacija dece rođene sa rizikom. Beograd: Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora
Kontaktirajte nas na email lingualogos@gmail.com ili putem broja telefona: 011/630-3319 065/55-222-44 062/206-216
Nema komentara
Dodajte komentar
Ime*
E-mail*
Website